Joe 4 - R. D. S. - 6 S download free

JOE 4 - RDS-6s (2010, Slušaj najglasnije)Ovaj kratki, fantastičan EP od 15 minuta smo već upoznali prilikom paketa recenzija 'Demo izvođači 2009., 8.dio', pa evo, samo prenosimo cjelovitu recenziju... Ekipa je tražila odgovarajućeg izdavača i odlučila se za Zdenu, a tu ništa nisu pogriješili.Najnoviji zagrebački noise-rock band (čitaj: uslovno rečeno underground supergrupa) koji je počeo s radom prije nepune dvije godine, koncem 2009. snimio je i objavio vrlo respektabilan demo koji je odmah ušao u sam gornji dom hrvatske demo scene. Prethodno vrijeme su proveli u uvježbavanju, komponiranju, počeli su sa prvim nastupima (Rock klub Time, Spunk...), te u renome njihove sviračke spreme nije niti trebalo sumnjati jer je riječ o provjerenim muzičarima koji su prodefilirali kroz neke znamenite hrvatske underground postave poput Kukuriku Street, Man Zero, Seven That Spells, Kelly Meickle... Oni su Damir Šimunović - Šipac (bubnjevi, vokal), Antonio Zavada (bas, vokal) i Josip Kudumija (gitara, vokal), a na ovome 15-tominutnom materijalu koji sadrži 4 pjesme otisnuli su se u dobro znanu avanturu klasične noise-rock škole koju su utemeljili The Jesus Lizard i Steve Albini preko svojih znanih bandova Big Black, Rapeman i Shellac. A osim toga, da bi stvari sjele na svoje mjesto, nakon snimanja u nezaobilaznom Kramasonic studiju kod Nikše, materijal je poslan na mastering nigdje drugdje nego u Chicago kod Carl Saffa, povremenog Albinijevog suradnika koji je između ostalog obavio i sjajan posao na debiju "Telemark", zagrebačkog post-rock banda Man Zero. Samo ime Joe 4 uzeto je s pravom kako bi dočaralo draž njihove bučno kalorične noise-rock glazbe. Naime, tim imenom su Amerikanci krstili prvu termonuklearnu bombu koja je 12.VIII 1953. bila testirana u bivšem SSSR-u u vrijeme početka Hladnog rata (originalni ruski naziv bio je 'Reaktivnyi dvigatel Stalina', odnosno Staljinov raketni motor). To nije bila prava hidrogenska bomba, već je bilo široko zamišljeno oružje u kojoj su fizija i fuzija megatona lanca goriva bile slojevito dizajnirane pod nazivom Sloika, uzetom od imena tradicionalnog ruskog kolača. Na svu sreću, došlo je samo do testiranja koje nikada nije primjenjeno u ratne svrhe, barem tako govore podaci. Sama glazba i pjesme Joe 4 na ovome demu koji po svojim osobinama nalikuje na dobar dio kreativne epohe američke noise-rock underground scene '90-tih, donosi bogato strukturirane aranžmane, slojevite i kompaktne, bučne kompozicije pune bijesa, sarkazma i ciničnosti, te se bez ikakvih predrasuda mogu staviti rame uz rame buntovnih i prgavih opscenih slika kojima stilistika i manirizam žanra obiluje. U prvom redu, naglasak je stavljen na 'šus i druk' bubnjeva i ritma, te na koncept kompozicija u kojima se izmjenjuju snažni gitarski riffovi sa pletećim, često linearno zvrzlanim bas linijama i kričavo-krvavim vokalima koji neurotično izvikuju skladno osmišljene jednostavne metaforičke tekstove na engleskom jeziku. Tematika lirike je impulzivno individualne naravi s kratkim i jezgrovitim citatima iza kojih stoji čitav zbir svjetonazora protiv šminkera, maminih maza, ali i sa metaforičkim bijegovima u duboku povijest od Mojsija, Spartaka i civilizacijskih predrasuda 'za ili protiv' ratovanja, psihičkih ubijanja (koje asocira na poslovno-radni mobing), ili pak, jezgrovito sročenog sarkazma kroz repetativne 'haiku' stihove. Uostalom, kad je već mr.Saff pristao na mastering ovog materijala, nema nikakve sumnje da su Joe 4 osim glazbenog učinka uspjeli zdrmati i lirski kardiogram koji se odnosi na suvremeno društvo. "Almost a boy" s kojim demo počinje je snažan i provokativan broj u kome je sadržana sva suština njihovog izraza - početni taktovi nabrušenijeg post-rocka s gitarskim math opservacijama, naglašenim riffovima, bogatom razgradnjom aranžmana i isprepletenim vokalima u samoj središnjici donosi i jednu eksperimentalnu 'loop' dionicu (vjerojatno Carl Saffa, hm?), tako da u konačnici pjesma pruža i više nego što bi se od jednog demo banda moglo očekivati. Odmah drito, recimo to tako, prvi snimak, pa odmah snažna bomba... Druga "Spartacus" je daleko smirenije prirode u instrumentalnom uvodniku koji traje punih minutu i pol, no nakon toga kreće pravi pohod u boj sa stepenastom žestokom melodijom koja se primiruje tek u drugoj trećini kompozicije, da bi finiširala sa energijom nabijenim decibelima koji se odmah pretvaraju u najzvrzlaniji komad "The killer". Ima ovdje math-rocka koji je recimo manjkao Don Caballero na onom jezovito siromašnom nastupu u KSET-u ujesen 2008. s kojeg sam pobjegao, a da su dotični gospodski math-rockeri tada zvučali ovako, sasvim sigurno bi ih mogao poslušati i pogledati do kraja. Posljednja "Marš na Ilovu" je prava minimalistička noise/math-rock koračnica u kojoj samo manjka eksplozija 'Reaktivnyi dvigatel Stalina' da bi repetativni stih 'everything's gonna be alright' bio u potpunosti morbidiziran energijom raspada i bijega sa 'get in the truck'. No, nije potrebno. Ionako imamo i u našem skromnom ex-Yu zavičaju dovoljan broj političkih manipulatora koji rade slične bedastoće u drugačijim oblicima kojima obiluju njihove prijetnje, slogani i medijske šašavoće. Joe 4 su napravili furiozan demo na kome nema niskih udaraca, perverzija, vulgariziranja i sličnih lirsko-glazbenih nepodobština. Oni su odavno prošli banalizaciju izraza, te su ovdje uprličili sjajan materijal, upravo kao što se od glazbenika sa debelim desetogodišnjim stažem po raznim ('over'/ 'under'-ground) bandovima i može očekivati. Jednostavno rečeno, ovo je demo za pamćenje i teško da će netko u skoro vrijeme na ovom području napraviti nešto bolje u spregi tekstova na engleskom jeziku i noise-rocka. Kada se uzme u obzir da su relativno sukladni izvođači poput Tanker, Peach Pit, pa i Man Zero instrumentalni bandovi, onda je stvar daleko jasnija. A i da za svaki slučaj usporedimo Cripple And Casino koji su pobrali dobar dio hvalospjeva kritike u 2009., Joe 4 su sasvim energičniji i atmosferičniji band koji ne ide na melodiju i na poletnost, već na slojevitost nadogradnje i poprilično jaki individualni poriv koji ih odvaja od bandova poput osiječkih Sizif ili šibensko-riječkih Mandelbrot Set.Ovo je ipak samo demo, a on kao takav ima daleko bolji rejting nego li da je objavljen kao oficijelno izdanje. Kada će Joe 4 ispaliti prvi zvanični plotun u svijet, ne treba niti sumnjati da će on odjeknuti daleko šire od lokalnih okvira. Čekamo ga.Naslovi: 1.Almost a boy, 2.Spartacus, 3.The killer, 4.Marš na IlovuOcjena (1-10): 9Web: www.myspace.com/joe4rds6s